Božinović: Razumevanje je važnije od sažaljenja

Od pristupačnosti javnih institucija i mogućnosti za zaposlenje, do usamljenosti i potrebe za druženjem – Danijela Božinović govori o izazovima sa kojima se osobe sa invaliditetom svakodnevno suočavaju i značaju podrške i razumevanja

• • Požarevac
Božinović: Razumevanje je važnije od sažaljenja
Danijela Božinović, predstavnica Gradske organizacije Udruženja invalida rada Požarevac

Prava osoba sa invaliditetom, mogućnosti za zapošljavanje, pristupačnost javnih institucija, ali i usamljenost i potreba za druženjem – teme su o kojima smo razgovarali sa Danijelom Božinović iz Gradske organizacije Udruženja invalida rada Požarevac, koja okuplja oko 900 aktivnih članova.

Međunarodni dan osoba sa invaliditetom, koji se obeležava 3. decembra, prilika je da se više govori o njihovom položaju i problemima sa kojima se svakodnevno suočavaju. Ipak, kako ističe Danijela Božinović, o ovim temama ne bi trebalo govoriti samo povodom važnih datuma, već tokom cele godine.

Gradska organizacija invalida rada Požarevac okuplja radno aktivne invalide rada, invalidske penzionere, osobe iz različitih kategorija invaliditeta, kao i korisnike socijalne pomoći koji imaju određeni stepen invalidnosti.

Jedan od zadataka udruženja je da članovima pomogne kada se suoče sa problemima i uputi ih na mogućnosti za ostvarivanje njihovih prava.

„Dođu kod nas, pitaju, šta god možemo da im pomognemo, mi ih uputimo. Jednostavno želimo da im olakšamo taj njihov put ka ostvarivanju ciljeva i prava“, kaže Božinović.

Usamljenost je jedan od problema, druženje važan deo podrške

Pored administrativne i savetodavne pomoći, u udruženju veliku pažnju posvećuju druženju i zajedničkim aktivnostima. Razlog je i to što osobe sa invaliditetom, naročito one koje se otežano kreću ili su vezane za kuću, često imaju manje mogućnosti za svakodnevne kontakte i druženje sa drugim ljudima.

Božinović kaže da se trudi da svakog člana poznaje lično, jer im i takav odnos pruža osećaj sigurnosti i pripadnosti.

„Ko god je došao u udruženje, ja ih znam po imenu i prezimenu. Kada zovu telefonom i nešto žele da pitaju, znam sa kim pričam i mogu da se setim čoveka i kažem mu šta može da očekuje. To njima izuzetno znači. Nekada pozovu samo da čestitaju praznik ili rođendan. Bukvalno smo se sveli i na to da budemo jedni drugima podrška“, ističe ona.

Jedna od tema na koju posebno ukazuje jeste pristupačnost javnih institucija. Iako na pojedinim objektima postoje rampe, problem je što nisu sve u funkciji ili su neadekvatno izgrađene i ne omogućavaju nesmetan pristup osobama koje koriste invalidska kolica.

„Postoje rampe, ali negde nisu u funkciji. Nadam se da će se to poboljšati – tamo gde ne postoji pristup da se napravi, a tamo gde postoje rampe koje su u lošem stanju da se njihovo stanje sredi i poboljša. Ljudi moraju da imaju pristup institucijama u svakom momentu“, navodi Božinović.

Prema njenim rečima, važno je da se potrebe osoba sa invaliditetom uzmu u obzir prilikom uređenja javnog prostora i objekata, kako bi mogle samostalno da obavljaju svakodnevne poslove.

Zapošljavanje je još jedna oblast u kojoj osobe sa invaliditetom nailaze na prepreke. Iako zakonski okvir predviđa obaveze poslodavaca u vezi sa njihovim zapošljavanjem, Božinović smatra da se u praksi ne čini dovoljno da bi se te mogućnosti zaista iskoristile.

Ističe da osobe sa invaliditetom ne moraju nužno da obavljaju fizički zahtevne poslove. Ukoliko neko zbog svog zdravstvenog stanja ne može da radi na proizvodnoj liniji, postoje i druga radna mesta, poput administrativnih ili računovodstvenih poslova, na kojima bi mogao da doprinese svojim znanjem i sposobnostima.

Božinović podseća i na to da invaliditet nije problem koji pogađa isključivo starije ljude. Među članovima udruženja ima i mladih koji su zbog povreda na radu ili drugih okolnosti stekli invaliditet i ostvarili pravo na invalidsku penziju.

„Nažalost, imamo mlade ljude od 28 godina koji su doživeli povredu na radu i ostvarili pravo na invalidsku penziju. To su mladi ljudi koji imaju mlade porodice i te porodice treba da žive. Njima je veoma teško da se prilagode toj novoj situaciji“, navodi ona.

Putovanja, druženja i pomoć najugroženijima

Kako bi članovima omogućili da budu aktivniji i da što manje vremena provode u izolaciji, u udruženju organizuju radionice, druženja i putovanja, vodeći računa i o potrebama onih koji se otežano kreću.

Povodom Međunarodnog dana osoba sa invaliditetom, planirano je i putovanje u Novi Sad.

„Shvatili smo da volimo malo da putujemo, da se družimo. Odemo u posetu, malo se rekreiramo, izađemo, promenimo sredinu, vidimo šta se dešava i, naravno, družimo se“, kaže Božinović.

Podrška članovima nastavlja se i tokom zimskih meseci. Od 10. decembra trebalo bi da počne realizacija aktivnosti vezanih za nabavku ogreva za socijalno najugroženije kategorije, među kojima su penzioneri sa najnižim primanjima i drugi članovi kojima je ovakva pomoć potrebna.

Govoreći o položaju osoba sa invaliditetom, Božinović ističe da im nije potrebno sažaljenje, već razumevanje, ravnopravnost i prilika da samostalno učestvuju u društvenom životu.

„Ja sam sto puta rekla – ne tražim sažaljenje, mi samo tražimo razumevanje. Mnogo je bitnije razumevanje nego da nekoga žalimo. Na osnovu tog razumevanja, a ne sažaljenja, želimo da im pomognemo koliko možemo i koliko smo u mogućnosti“, poručuje Božinović.

Upravo je to poruka koju iz Udruženja invalida rada Požarevac žele da pošalju povodom 3. decembra, ali i svakog drugog dana u godini – osobama sa invaliditetom potrebni su dostupne institucije, jednake mogućnosti, podrška i razumevanje, a ne sažaljenje.

Podeli vest: