Nakon žetve ratarskih kultura kao sporedni proizvodi ostaju korenovi i nadzemni delovi gajenih biljaka. Masa biljnih ostataka izražava se u tonama po hektaru i za najzastupljenije gajene ratarske kulture na području Braničevskog okruga iznosi: pšenica 5-7 t/ha, kukuruz 8-12 t/ha, suncokret 4-6 t/ha i soja 3,5-5 t/ha, što je na godišnjem nivou oko 725.000 t biomase.
Zaoravanjem žetvenih ostataka postiže se višestruka korist a pre svega zaštita zemljišta kao prirodnog resursa jer se biljni ostaci uključuju u proces kruženja organske materije, stimuliše se biološka aktivnost zemljišta, pozitivan uticaj na strukturu, vodno-vazdušne i toplotne osobine zemljišta.
kkao kaže, Vlajkovac Jorgovanka, dipl. ing. u PSSS Požarevac na teškom zemljištu organski ostaci poboljšavaju internu dreniranost u sloju u koji su uneti, smanjenje pojave biljnih bolesti i štetočina.
Pre zaoravanja, biljne ostatke treba isitniti radi lakšeg i ravnomernijeg unošenja u zemljište. Dubina zaoravanja mora biti podešena prema količini organske mase koja treba da se zaore.
Slama i sl. ostaci do 20 cm dubine, za zaoravanje kukuruzovine 25-30 cm.
Prednosti zaoravanja žetvenih ostataka su ušteda finansijskih sredstava, mineralizacijom organske materije oslobađaju se biljna hraniva i ugljen dioksid i doprinosi aktiviranju hraniva povećavajući njihovu pristupačnost za biljke, značajan u procesu “zemljišnog disanja”.